Metvica


Nimfa među začinima

Čarobna zelena i paprena metvica

Farizeji su, prema Bibliji, skupljali poreze u metvici, kopru i kimu, a Karlo Veliki, koji je jako volio bilje, naredio je njezino uzgajanje. Rimljani su je nosili uza se marširajući Europom, te su je donijeli u Britaniju, odakle je stigla i do Amerike. U čemu se krije njezina čarolija.
Višegodišnja biljka metvica, latinskog imena Mentha, iz porodice usnača, porijeklom je iz Europe. Danas se uzgaja diljem svijeta, a u našim krajevima u Slavoniji.


Metvica, menta ili nana ima gotovo 30 vrsta, koje su križanjem dale nove podvrste. Može narasti od 30 do 80 cm i pruža brojne podzemne i nadzemne izdanke koji se lako ukorijene.

Pronađena je čak i u egipatskim grobnicama, dok je Japanci uzgajaju više od dvije tisuće godina radi dobivanja mentola.

Ime joj se prvi put se spominje u grčkoj mitologiji, a postoje dvije različite priče. Prva priča kaže da je nimfu Mentu zavodio Had, bog podzemlja, čija je kraljica Perzefona postala ljubomorna, te ju je pretvorila u biljku, metvicu, dok je prema drugoj priči Menta bila nimfa koju je volio Pluton. Kako bi udovoljio ljubomornoj supruzi, Pluton ju je pretvorio u mirisnu biljku.

Osjetljiva je na sušu i niske temperature, uzgaja se u vrtovima, ali će vrlo dobro uspijevati i u malo većoj posudi u vašem domu. U prirodi se najčešće može naći kao divlja metvica.
Najrasprostranjenije su zelena i engleska metvica sorte mitcham, koju nazivaju i paprena ili crna metvica. Paprena se službeno koristi kao lijek kod probavnih tegoba, kao što su dispepsija, nadutost, gastritis i grčevi. Nastala je križanjem klasaste i zelene metvice u pokrajini Mitcham početkom 16. stoljeća.

Ljekoviti listovi metvice i eterično ulje dobiveno destilacijom paprene metvice upotrebljavaju se u farmaceutskoj, kozmetičkoj i prehrambenoj industriji.
Čaj od zelene metvice smiruje živce, migrenu, utječe na izlučivanje urina, želučanih sokova i žuči, te je odlično sredstvo protiv povraćanja.

Upravo zbog svojstva smanjivanja napuhnutosti, list metvice dodaje se pri kuhanju grahorica. Upotrebljavaju se mladi svijetlozeleni listovi, dok donje, starije listove treba izbjegavati zbog gorkog okusa.
U jelo se stavlja na kraju kuhanja, a odličan je dodatak octu i želeu.

Zabluda je da se koristi samo kao desert ili u osvježavajućim pićima i koktelima. Kombinira se u jelima od mesa i ribe, a često se dodaje jogurtu i svježem voću.

Izvrsno se slaže s rajčicom i koristi se i u umacima za tjestenine. Dosta se koristi u francuskoj kuhinji u pripremi slatkih, ali i slanih jela.
Net.hr

Nema komentara:

Objavi komentar