Biljna vlakna

Uloga korisnog otpada

Vlaknasta je struktura za organizam "korisni otpad" koji popunjava prostor probavnog sustava, obavljajući pritom cijeli niz korisnih funkcija kao što su zadržavanje vode bubrenjem, apsorpcija toksina, podražaj živčanih završetaka itd. Nemojmo zaboraviti da su crijeva inervirana od strane autonomnog živčanog sustava i gibaju se valovito prema kraju. Čim podražaja nema dovoljno, protok se otpadnog materijala usporava, a može i stati (tada obično dolazi do zatvora). Naravno, problem postaje ozbiljan kod starijih ljudi koji se slabo kreću, ali i kod mlađih koji veći dio dana borave u stolici ili u fotelji.


A podražaj daje prije svega aktivno kretanje i grubo vlaknasta struktura iz namirnica. Da ne govorimo koliko je redovito pražnjenje crijevnog sadržaja važno kod problema hemoroida i nekih drugih bolesnih stanja.

Što se probavljena hrana manje zadržava ili što je kraći prolaz kroz crijeva ili što se crijeva bolje prazne, to je bolje za zdravlje jer je manji kontakt toksičnih nusproizvoda s crijevnom površinom. Može se reći i ovako: što je u namirnicama više vlakana, pražnjenje crijeva je učestalije. Ako se promatra svjetska populacija u cjelini, najbrže pražnjenje crijevnog sadržaja imaju pripadnici nekih afričkih nomadskih plemena, koji u dnevnoj prehrani imaju najveću količinu hrane bogate vlaknima i koji se najviše kreću. Kod njih rak debelog crijeva ne postoji. Najmanje vlakana dobivaju populacije u gusto naseljenim urbanim sredinama velikih gradova na Zapadu i tamo je stopa oboljenja i mortaliteta od raka kolona – najveća. Moglo bi se reći i ovako: što je čovjek bliže prirodi, raka je sve manje. I obratno!

Rafinacija prirodnih namirnica i pakiranje u celofan donijeli su nam kroničan nedostatak vlaknaste strukture u svakodnevnim obrocima, a umjetno vraćanje onoga što je prethodno odstranjeno nije se pokazalo onako dobrim kako je to očekivano. Naime, ako pojedete kruh od cjelovitog zrna s jedne, i bijeli kruh a poslije toga pšenične posije u tabletama s druge strane – nije isto.

A nedostatak vlaknaste strukture donio nam je rastuću stopu oboljenja od raka kolona, koji se u mnogim zemljama nalazi na drugom ili trećem mjestu među uzrocima smrtnosti. I još nešto: što više vlakana u tanjuru, niža je razina inzulina, a što je manje ovog hormona u krvi, manje je pretilosti, osobito one ekstremne.


Sirovo voće, osobito jabuke i kruške, treba jesti s korom jer tu se krije najveća zaliha vlakana (oko 30% više). Naravno, potrebno je prethodno mehaničko čišćenje i temeljito pranje. Jabuka s korom i banana imaju najviše vlakana, a odmah slijede kruška i naranča. Kada se, primjerice, s naranče skine gruba kora, ostaje tanka bijela kožica koja u sebi krije obilje vlakana. Mnogi to skidaju, no što je deblji bijeli sloj, to bolje. Svježeg voća treba konzumirati najmanje 5 komada dnevno.

Sasvim je jasno da je osušeno voće izvrstan izvor vlaknaste strukture jer kad voda ispari, koncentracija suhe tvari naglo raste. Među raznim vrstama suhog voća pravi su biser suhe šljive.

Vlaknasta struktura važan je dio povrća, a njome se posebno ističe konzervirani grašak koji je već pripremljen, jeftin obrok, ali se, nažalost, ipak relativno malo koristi. Odmah iza graška dolaze grah, mrkva, krumpir, brokula i kukuruz. Tko voli grah i često ga jede, ne bi se trebao bojati nedostatka vlakana. U nas također nema navike da se za obrok servira konzervirani kukuruz premda je ukusan i atraktivne boje. Naravno, iza toga slijedi zeleno lisnato povrće kao što su špinat, blitva, salata. Na pitanje treba li konzumirati sirovo ili kuhano povrće, odgovor je jednostavan: kuhano kad god je moguće, ali može i blanširano ili sirovo prethodno očišćeno i oprano.

Žitarice su vrlo važan izvor vlakana pa konzumiranje bijeloga, tj. rafiniranog kruha nije dobra navika. Traži se što tamniji kruh na bazi raži ili kombinacije cjelovitog zrna žita, kukuruza ili čak kruh s dodatkom zobenog brašna. Naime, definitivno je potvrđeno da zobene pahuljice donose najviše kvalitetnih i lako probavljivih vlakana pa je vrlo korisno kruh ujutro zamijeniti obrokom takvih pahuljica. Odmah iza toga dolaze pšenične klice pa kukuruzne pahuljice.

Od žitnih nusproizvoda, pšenične posije sadrže daleko najviše vlaknaste strukture (oko 8%), no one se teško mogu direktno konzumirati pa se dodaju drugim smjesama.


Da hrana bogata dijetalnim vlaknima štiti od raka kolona, odavno se pretpostavlja, ali tek netom objavljeni rezultati istraživanja pružaju vrlo čvrste dokaze. Prehrana iz samoposluge povećava rizik od pojave raka, a odlazak na zelenu tržnicu ga smanjuje. Pridržavanje pravila "5 puta dnevno" smanjuje rizik gotovo za polovicu.

Kada se govori o znanstvenim istraživanjima u prehrani, citiraju se uglavnom američki istraživači ne zato što mi na Starom kontinentu ne bismo znali raditi, nego zato što su takva istraživanja vrlo skupa. Pa ipak, po prvi put upravo su objavljeni rezultati studije rađene u 10 zemalja EU. Istraživanje je obuhvatilo pola milijuna ljudi, dakle radi se o do sada najvećem istraživačkom pothvatu svih vremena. Pitanje je bilo kakva je veza hrane bogate dijetalnim vlaknima i pojave raka ili, drugim riječima, kako rafinirana hrana bez vlaknaste strukture djeluje na pojavu raka kolona i kretanje smrtnosti ljudi na području EU. Naime, godišnje od te vrste raka u svijetu oboli oko milijun ljudi i trend je njegovo povećanje.

Istraživanje je obavilo British Medical Research Council Dunn Human Nutrition iz Cambridgea, a temeljna poruka jest – veza hrane i raka ili, bolje rečeno, veza između prehrambenih navika i raka kolona pouzdana je i čvrsta i na tu se vezu može utjecati – promjenom navika! Voditeljica projekta bila je dr. Sheila Bingham. Svaka zemlja EU dala je svoje istraživače i novce, a rezultati su statistički obrađeni i sumirani u Engleskoj.

yuforum

Nema komentara:

Objavi komentar