Osnovna pravila za izbor zdrave hrane


Obesogeni su kemikalije koje ometaju funkciju hormonalnog sustava. Neki znanstvenici smatraju kako su one uzrok prekomjerne težine u ljudi, kao i brojnih bolesti suvremene zapadne populacije. Obesogeni ulaze u naš organizam iz brojnih izvora, prirodnih hormona iz sojinih proizvoda, onih koji se daju životinjama, plastike u nekim pakiranjima hrane i pića, aditiva dodanih u industrijski proizvedenu hranu, pesticida i drugo. Slijedeći ova jednostavna četiri pravila značajno ćete smanjiti unos štetnih kemikalija u organizam i napraviti veliki korak prema zdravom načinu života.


Kupujte organsko
Suvremeni čovjek je svakodnevno izložen djelovanju od oko 10 do 13 različitih pesticida i/ili njihovim metabolitima (raspadnim produktima), putem hrane, pića i predmeta koje upotrebljava. Neke od ovih kemikalija imitiraju estrogen tijekom razvoja, što može dovesti do pretilosti poslije u životu. Na sličan način, ove kemikalije deluju i kad se unose tijekom bilo koje životne faze.

Znanstvenici su primijetili vezu između organokloridnih pesticida i poremećaja funkcije tiroidne žlijezde. Kako tvrde u jednom izvješću Udruženja endokrinologa SAD iz 2009. godine, promjene u funkciji tiroidne žlijezde mogu imati posljedice za metabolizam. Štoviše, autori Istraživanja tiroidne žlijezde, stručnog članka iz 2009. godine, govore o hipotiroidizmu, simptomu koji može dovesti do pretilosti, kao o mogućoj posledici organoklorida na štitnu žlijezdu.

Autori pak jednog istraživanja u znanstvenom časopisu “BioScience” otkrili su kako tributiltin, fungicidno sredstvo, aktivira komponente u ljudskim stanicama koje se nazivaju retinoidnim X receptorima, a koji su dio metaboličkog procesa u kojem nastaju stanice masnog tkiva. Otrkiveno je i da tributiltin izaziva rast masnih stanica miševa koji su mu bili izloženi. Iako se tributiltin zvanično više ne koristi za zaštitu usjeva, stručnjaci sumnjaju da supstanca, koja se sada koristi, fenbutatin, ima u najmanju ruku sličan efekat, ako ne i intenzivniji. Autori skorašnjeg istraživanja u magazinu “Molekularna i stanična endokrinologija” navode da organofosfati i karbamati, dvije uobičajene vrste pesticida, izazivaju debljanje životinja.

Suprotno ovim primjerima, u jednom znanstvenom izvještaju navedeno je da su djeca, koja su dva tjedna jela povrće i voće koje nije prskano, u kontinuitetu, imala smanjenje koncentracije organofosfornih pesticida u urinu.

Razina izloženosti pesticidima se može smanjiti za skoro 80 posto, jedete li organsko povrće i voće sa liste 12 “najviše prskanih”. Znanstvenici koji se bave hranom ove namirnice zovu “prljava dvanaestica”. Ovdje podrazumiijevamo, od najzagađenije, slijedeće vrste voća i povrća – breskve, jabuke, crvene paprike (babure), celer, nektarine, jagode, trešnje, kelj, zelenu salatu, uvozno grožđe, mrkve i kruške.

Postoji i “čista petnaestica”, grupa konvencionalno uzgojenih biljaka koje zahtijevaju manje prskanja i samim tim imaju manje količine pesticida u sebi – luk, avokado, kukuruz šećerac, ananas, mango, grašak, kivi, kupus, patlidžan, papaja, lubenica, brokule, paradajz i slatki krumpir (batata).



Prestanite jesti plastiku!
Velike su šanse da se nađete u 90 posto onih ljudi koji imaju primjetne količine bisfenola (BPA) u organizmu, a možda ste i u onih 70 posto ljudi koji imaju znatne količine ftalata u urinu. Obe ove kemijske supstance, koje se nalaze u plastici, imitiraju efekat estrogena u tijelu. Zatim, kao i neki pesticidi, mogu predisponirati organizam u smjeru stvaranja pretjerane težine.

Kako se ove supstance uopće nalaze u nečijem tijelu? Dospjele su putem hrane i pića. Ftalati se nalaze u prozirnoj foliji, plastičnim vrećama, pesticidima, dječjim igračkama, plastičnim cjevovodima i medicinskom priboru. Svake godine se, oko 8 milijardi tona ftalatnih supstanci proizvede širom svijeta, a dobar dio sigurno završi i u našem tijelu.

Više od 3 milijarde kilograma BPA, koji se nalazi u plastičnim i epoksidnim smolama, proizvede se svake godine. U organizam BPA ulazi preko ambalaže za hranu i piće, bebi-flašica, konzervi i zatvarača za flaše.

Skorašnje istraživanje o utjecaju BPA na tijelo, pokazalo je da su radnici izloženi BPA u kineskim tvornicama, u znatno većoj opasnosti podlijeganja erektilnim disfunkcijama. Japanci su reducirali upotrebu BPA u teglama, između 1998. i 2003. godine. Kao rezultat, količina BPA u krvi Japanaca smanjena je za 50 posto.

Istraživanja su pokazala da konzervirana pileća juha, hrana za bebe i gotova jela imaju najvišu koncentraciju BPA. Nedavna harvardska studija, pokazala je da se kod ljudi koji su tjedan dana bez prestanka pili iz polikarbonatne flašice, imali povećanu količinu BPA u krvi, za skoro 70 posto.

Evo načina za smanjenje unosa BPA.

Nikada ne stavljajte bilo kakvu plastiku u pećnicu (ili mikrovalnu pećnicu), jer toplina oštećuje plastiku te pojačava oslobađanje BPA iz nje.

Izbjegavajte meso upakirano u plastiku. Plastična folija koju koriste u supermarketima je uglavnom PVC, dok se ona koju upotrebljavate kod kuće sve više pravi od polietilena. PVC sadrži ftalate koji, prema ekperimentima provedenim na životinjama, mogu smanjiti razinu testosterona. Kod ljudi, nizak testosteron vodi lakšem povećavanju tjelesne težine, smanjenju mišićne mase i seksualne želje. Smanjite konzumaciju konzervirane hrane poput tunjevine. Kupujte smrznuto povrće, umjesto konzerviranog. Ne koristite plastične čaše. Izbjegavajte piti iz čaša od stiropora kavu i vruće napitke, jer iz njih izlazi stiren, kemikalija koja se dovodi u vezu s nastajanjem raka.

Ne jedite „nabildano“ meso!
Svaki put kada jedete junetinu koja je konvencionalno uzgojena, velika je mogućnost da tako unosite hormone koji pospješuju debljanje, mješavinu prirodnih i sintetičkih obesogena.

Prema znanstvenim ispitivanjima provedenim u Evropi 1999. godine, pokazalo se da ljudi koji jedu meso stoke tretirane hormonima rasta, unose u sebe te hormone posredno i to estrogen u rasponu od 1 do 84 nanograma dnevno, progesteron (64 do 467 ng), i testosteron (5 do 189 ng).

Neki znanstvenici čak smatraju da određeni obesogeni vrše utjecaj na organizam i u dozama od 1 nanograma. Spajanjem količine ovih hormona koje u toku dana unesemo iz različitih izvora (mlijeka, primjerice), ukupni rizik od hormonske neravnoteže raste.

Možda još veći razlog za brigu trebaju biti sintetski steroidi koje unosimo junećim mesom. Trenbolon acetat je anabolički steroid koji je, kako se procjenjuje, 8 do 10 puta snažniji od testosterona, a po svojoj prirodi remeti rad endokrinog sustava. Ova mješavina hormona ima izrazito štetne posljedice na zdravlje.

Prirodno uzgojena junetina nema u sebi steroidne hormone poput one konvencionalno uzgajane, a uz to je utvrđeno da meso stoke hranjene travom i sijenom ima u sebi više omega-3 masnih kiselina te više konjugirane linolenske kiseline (CLA). CLA je mješavina masnih kiselina koja jača organizam u borbi s kardiovaskularnim bolestima i dijabetesom, a također pomaže pri mršavljenju, kako se tvrdi u jednom istraživanju američkog časopisa o prehrani “American Journal of Clinical Nutrition”.

Poput mesa, mlijeko konvencionalno uzgajanih krava, kojima se daju hormoni za poticanje njegova lučenja, može dovesti do štetnih posljedica za zdravlje. Krave koje preživaju svježu travu, s druge strane, daju mlijeko sa više omega-3 masnih kiselina. Odaberete li konzumaciju mlijeka i mesa organski uzgajanih krava, unosite više CLA i omega-3 masnih kiselina, a unijeli ste i izvrsne nutrijente.

Pazite se uljeza
Ako putem hrane unosite pesticide u organizam, te hormone i kemikalije porijeklom iz plastike, ne činite sebi dobro. Postoje i drugi, podmukliji obesogeni, primjerice soja, namirnica koja u sebi nosi prirodne obesogene – supstance koje potpomažu debljanje.

Ovo posebno vrijedi za one ljude kojima je, dok su bili djeca, redovito davano sojino mlijeko. Soja sadrži dvije vrste kemikalija, genistein i daidzein, obje slične estrogenu, ženskom hormonu koji potiče stvaranje masnih stanica.

Spomenute supstance iz soje nalaze se i u mesu životinja hranjenih sojom. Niste sigurni ni kad jedete uzgojenu ribu, jer se mnoge ribe hrane sojom. Pilići koji su nekada jeli prirodnu hranu sada su visokoenergetskoj dijeti s koncentratom, čiji znatan dio čini upravo soja. Zato, kažu britanski znanstvenici, piletina danas ima dva do tri puta više masnoće nego bjelančevina. Jedete li piletinu iz supermarketa, unosite samo višak masnoće, malo proteina i puno obesogena.
izvor: dijeta.co

Nema komentara:

Objavi komentar