Med i njegove čarolije

Med smanjuje razinu glukoze u krvi

Malen je broj ljudi danas spreman povjerovati u to da med dovodi do smanjenja razine glukoze u krvi, a ne do njenog povećanja, ali treba im reći da je to nedavno i dokazano, premda stručna medicinska javnost u našoj zemlji s tim još uvijek nije upoznata (Noori S. Al-Njaili, Dubai Specialized Medical Center and Medical Research Laboratories, Journal of Medicinal Food, Vol. 7, No. 1. travnja 2004.).


Po njemu, kod bolesnika sa šećernom bolešću unos meda izaziva veći rast glukoze u plazmi nakon 30 minuta nego što je to slučaj kod unosa bijelog šećera (saharoze), ali poslije 60, 120 i 180 minuta, taj rast je bio veći kod saharoze nego kod meda! Uz to, med izaziva veći porast inzulina u krvi nego što to čini saharoza, kako nakon 30, tako i nakon 120 i 180 minuta. Razmislimo o tome s obzirom na činjenicu da prosječni Amerikanac godišnje pojede oko 75 kg bijelog šećera! Po ovom autoru, redovito konzumiranje meda tijekom 15 dana snižava kolesterol za 7%, lipoproteine niske gustoće (LDL) za 1%, C reaktivni protein za 7%, homocis-tein za 6%, razinu glukoze u plazmi za 6%, dok lipoproteine visoke gustoće (HDL) povećava za 2%.

Unos fruktoze hranom iz prirode (med, voće, povrće) osim stabilizacije nivoa krvne glukoze, spomenutim mehanizmima osigurava kontinuirani i optimalni dotok glukoze do mozga tijekom cijelog dana, posebice tijekom noći. Mozak je organ koji za svoj rad troši veliku količinu glukoze i drugih tvari.

Ljudi su i subjektivno primijetili da mogu biti mnogo iscrpljeniji nakon napornog umnog nego fizičkog rada, i to je zaista tako. I pri mirovanju stanice mozga troše 20 puta više energije nego bilo koje druge stanice organizma. Otprilike 65% plasirane glukoze jetra otpušta na zahtjev mozga. Ukoliko glukoza nije dostupna stanice mozga umiru za nekoliko minuta. Kad mu je već toliko potrebna glukoza, zašto nema vlastito skladište energije? Jednostavno zato što skladištenje glukoze zahtijeva mnogo prostora, a u mozgu tako velike „sobe“ nema.

Svima nam je poznato koliko je teško da i ovolika glava prođe kroz porođajne kanale. Da postoji skladište za glukozu, glava bi bila veća za oko 25%, a u tom slučaju nitko se ne bi mogao roditi. Svaki pad glukoze u krvi za mozak je opasan. Čak i na mali pad njene razine mozak panično reagira. Odmah se aktiviraju adrenalne žlijezde i stavljaju u maksimalni pogon, te proizvode adrenalne hormone koji su u tim visokim dozama praktično toksični i djeluju stresno. Luče li se kronično, dovode do bolesti organizma. Na žalost, njihovo kronično lučenje prati modernog čovjeka i dovodi do bolesti srca, osteoporoze, prekomjerne težine, inzulin nezavisne šećerne bolesti, pada imuniteta, depresije i drugih bolesti. Izbalansirani unos ugljikohidrata (medom) otklanja prekomjernu aktivnost adrenalnih žlijezda i sprječava posljedice koje njihovi hormoni izazivaju. A istovremeno smo stabilizirali krvnu glukozu i optimalno nahranili mozak. Postoji li nešto bolje od toga?

Nema komentara:

Objavi komentar