Zablude o vitaminima



Postoje mnoge zablude o vitaminima te učincima koje oni imaju. Suprotno popularnom vjerovanju, vitamini nisu čudotvorni lijekovi. Vitamini su spojevi koji su potrebni našem tijelu za normalan rast, razvoj i zdravlje. Neophodni su jer se ili ne mogu sintetizirati u tijelu ili se ne stvaraju u dovoljnim količina koje su tijelu potrebne.

Popularnost vitamina je u neprestanom porastu još od 1905. godine kad je William Fletcher zaključio da ti „posebni čimbenici“ (koje je 1911. godine poljski znanstvenik  Casimir Funk nazvao vitamini) imaju veliki utjecaj na zdravlje i bolest. Bez obzira što su nebrojeni radovi objavljeni o njima i gotovo da nema osobe koja nije konzumirala neki vitaminski pripravak tijekom nekog perioda svojeg života, još uvijek postoji barem nekoliko zabluda o vitaminima, osobito o vitaminima u obliku pripravaka.

Upravo zbog toga, krenimo istražiti neke od mitova i istina o vitaminima kako bi mogli donijeti što bolju odluku o našem zdravlju kad su vitamini u pitanju.

MIT br. 1: „Što veće doze to jači učinak“

Uvjereni smo da su megadoze vitamina neophodne za naše zdravlje, no znanstvenici su dokazali posve suprotno. Uzmimo primjer vitamina A kojeg prirodno nalazimo u obliku retinola i beta-karotena. Hrana bogata karotenoidima koji se u tijelu pretvaraju u vitamin A ne dovodi do nikakve toksičnosti. No s druge strane prevelike doze vitamina A u obliku dodataka prehrani mogu biti toksične ako se uzimaju tijekom dužeg vremenskog perioda.

Mnogi ljudi griješe vjerujući da ako su male količine vitamina dobre za nas da su onda velike količine još bolje. U slučaju vitamina bolje se držati pravila „manje je više“. Vitamini A, D, E i Ktopljivi su u mastima što znači da se mogu skladištiti u našem tijelu. Velike doze tih vitamina tijekom dužeg perioda, bez postojećeg kliničkog nedostatka pojedinog vitamina mogu rezultirati štetnim razinama tih vitamina u tijelu. Neki vitamini topljivi u vodi također mogu uzrokovati neželjene učinke u visokim dozama. Npr. vitamin B6 povezuje se s živčanim oštećenjem kad se uzima u velikim količinama.

Za zdrave osobe vrijedi pravilo, ukoliko se uzimaju pripravci vitamina, dnevne doze trebaju biti u skladu s preporučenim dnevnim vrijednostima. Visokodozirani pripravci vitamina ne bi se trebali uzimati, osim ako ih ne savjetuje liječnik i ako se uzimaju pod liječničkim nadzorom.

MIT br. 2: „Vitamin C je različit od ostalih vitamina pa ga vjerojatno i trebamo više“

Većina životinja treba vitamine i minerale u relativno malim količinama – od nekoliko mikrograma do 50 mg, dok se vitamin C iz životinjske perspektive ne čini tek običnim vitaminom.
Naime, većina životinja ima sposobnost proizvodnje vitamina C, i to u velikim količinama. Primjerice, životinja teška 75 kg dnevno proizvede 4000 do 13000 mg vitamina C. Tek rijetke životinje i ljudi nemaju mogućnost sinteze vitamina C, a znanstvenici smatraju da se prije 25 milijuna godina dogodila genetička pogreška i stoga smo izgubili svojstvo sinteze ovoga snažnog antioksidansa.

Mišljenje da je vitamin C drugačiji od ostalih vitamina i da ga trebamo u velikim količinama potječe još od šezdesetih godina prošloga stoljeća. Primjerice, naši biološki srodnici gorile dnevno unesu čak 4g vitamina C.

Iako se tijekom proteklih nekoliko desetljeća polagalo puno nade u velike moći visokih doza vitamina C, ipak još nije dokazana njegova učinkovitost u prevenciji i terapiji bolesti u visokim dozama.

Poznato je da vitamin C smanjuje simptome i trajanje prahlade, ali ne utječe na njenu učestalost. Manjak vitamina C povezan je sa skorbutom, a povezanost je prvi puta zamijećena u prošlosti među mornarima na dugim putovanjima kojima nije bilo dostupno svježe voće pa su tijekom vremena počeli patiti od otečenih i krvarećih desni, ispadanja zubi te povećane osjetljivosti na infekcije.

Budući da naše tijelo ne stvara i ne skladišti vitamin C, važno je unositi dovoljne količine vitamina C prehranom. Malo je vjerojatno da će previše vitamina C iz prehrane štetiti, no megadoze vitamina C u obliku dodataka prehrani mogu uzrokovati mučninu, proljev, bubrežne kamence te gastritis.

MIT br. 3: „Vitamini su zamjena za uravnoteženu prehranu“

Mnogi ljudi smatraju da su vitamini zamjena za prehranu pa svaki dan uzmu multivitamin i zaboravljaju na pravilnu prehranu. To je velika pogreška. Vitamini ne mogu djelovati bez energije koju naše tijelo dobiva od složenih ugljikohidrata, masti, proteina. Zato je neobično važnokonzumirati raznoliku hranu koja će opskrbiti naše tijelo energijom te prirodno vitaminima. Ukoliko manjak pojedinog vitamina postoji, dodaci prehrani u pravilnom obliku te u kombinacijama mogu kompenzirati taj nedostatak.

Jedete li 5 obroka voća i povrća dnevno, ili ste osoba koja preskoči salatu ili voćku i radije uzme vitaminski pripravak? Jedete li većinom u fast food restoranima, ali se trudite za sebe i svoje zdravlje tako što uzimate dodatke vitamina?

Dodaci vitamina i minerala svakako imaju svoje mjesto no oni nisu i ne mogu biti zamjena za uravnoteženu prehranu. Umjesto da se trudimo vitaminskim pripravcima kompenzirati ono što radimo loše, trebamo što je više moguće jesti pravilnije. Ako ste zabrinuti da vam je prehrana loša, obratite se liječniku i nutricionistu i savjetujte se s njima da li bi pripravci pojedinih vitamina bili dobra opcija za vas.

MIT br. 4: „Vitamini liječe bolesti“

Vitamini nisu čudotvorni lijekovi. Neki vitamini pomažu kod pojačanog umora, psihičkih i tjelesnih napora, kod pretjerane izloženosti stresu, za bolje pamćenje, pravilan rad probavnog sustava. Preporučuju se ženama u reproduktivnoj dobi, pušačima, ljudima na restriktivnim dijetama, osobama koje se oporavljaju nakon teških bolesti ili operacija.

Bez obzira u kojem ih obliku uzimali, vitamini neće sami spriječiti razvoj bolesti ukoliko ne držite pod kontrolom ostale čimbenike rizika. Npr. dodatno uzimanje vitamina C, E i D , koji se u nekim istraživanjima povezuju sa smanjenjem rizika za razvoj bolesti srca, neće imati učinka ako se i dalje nepravilno hranimo, ne krećemo se, pušimo, pijemo.

MIT br. 5: “Prirodni vitamini su bolji od sintetskih“

Nutrijenti porijeklom iz hrane najbolji su odabir jer su tada «upakirani» u svoje prirodne komplekse koji se najbolje apsorbiraju i iskorištavaju u našem organizmu. Kada govorimo o pripravcima - bilo da su vitamini sintetizirani u laboratoriju ili u biljkama ili životinjama, vaše ih tijelo koristi na isti način. Razliku osjeća jedino vaš novčanik.

MIT br. 6: „Od vitamina B kompleksa se debljamo“

Vitamini B skupine igraju važnu ulogu u izmjeni tvari, odnosno pridobivanju energije iz hrane. Stoga se često razmatraju kao „pojačivači apetita“. Činjenica je da u osoba koje su imale manjak vitamina B kompleksa može doći do poticanja apetita, međutim, imamo li kontrolu nad količinom hrane koju unesemo u organizam, nećemo se debljati samo zbog unosa vitamina B kompleksa.

source: zdravljeiprehrana.bloger.hr

Nema komentara:

Objavi komentar